Tekstovi

"O svijetu", foto: D. Labutis

Ida Klarić

Predstava O svijetu Kazališta lutaka „Lėlė“ namijenjena je dječici predškolske dobi te je redateljica i scenaristica Justine Yukonytė uspješno našla zajednički jezik i približila se ciljanoj publici. Predstava je sastavljena od niza kratkih epizoda povezanih u cjelinu tako da nalikuje na dječju igru. Sam početak predstave, baš poput igre, lagano nas uvodi u maštoviti svijet gdje je sve moguće. Svaka je epizoda zaokružena i smislena te podučava djecu o životu, prirodi, društvu i svemu što nas okružuje, ali na zabavan i pristupačan način. Također, epizode se nježnim prijelazima pretapaju jedna u drugu, svaki put nanovo okupirajući dječju pažnju i interes.

Glumci-animatori Erika Gaidauskaite i Šarunas Gedvilas lakoćom su zadržali dječji fokus tijekom cijele predstave, koristeći pritom razne načine i alate – od raznovrsnih materijala, tekstura, boja, životinja pa sve do svjetla i atmosfere sastavljenih u predivnu cjelinu šarenila i sreće. Pritom su bili izrazito nježni i vješti u svojim pokretima te pri interakciji s najmlađima u publici. Odlično su animirali predmete i lutke te s velikom toplinom pojašnjavali što se događa pred nama na pozornici. U potpunosti su uspješno izvršili svoje zadatke te su ovu predstavu pretvorili u izuzetno ugodnu igru u malom intimnom prostoru gdje smo svi uživali u prekrasnoj atmosferi.

Malobrojna publika smještena je na sceni. Dok su roditelji sjedili na klupicama, djeca su sjedila na podu te činila polukrug oko izvedbenog prostora gdje će uskoro nastupiti glumci. Prostor igre u potpunosti je očarao već prvim pogledom. Pod je bio prekriven velikim tepihom izrađenim od recikliranih materijala koji je izgledao kao da je ispao iz neke bajke ili kakvog dječjeg crteža. Mnoštvo boja, oblika i tekstura zainteresiralo je i one najstarije, svi smo se osjećali poput bezbrižne djece spremne na igru i uživanje te smo se radoznalo nalukivali ne bismo li vidjeli što se još skriva iza tog velikog tepiha u misterioznim pletenim košarama. Na našu radost, vrlo brzo smo saznali da su košare prepune zanimljivih stvarčica koje su glumci vješto koristili u animaciji ne bi li na poučan način prikazali svijet oko nas.

Sam početak predstave bio je nježan i lagan. Animatori su predstavili patku, lutku sastavljenu od žica. Dok je Erika vrlo vješto animirala žičanu patku, Šarunas ju je pratio zvučnim oponašanjem kako bi najmlađima dočarao životinju koju upravo gledamo na sceni. Od životinja smo još mogli vidjeti i ribice, psa, mačku te lisicu i zeca. Svaka životinja bila je izrađena na drugačiji način i od drugačijih materijala. Od četiri ribice, dvije su bile realistično izrađene, a druge dvije stilizirani simbol ribice od slame i drva. Stilizirane ribice brzim su se i kratkim pokretima micale i klatile, proizvodeći zanimljive zvukove. Na ovaj način stvorio se odličan kontrast tekstura vrlo zanimljiv oku koji je djeci ostavljao prostor za dodatna maštovita upisivanja pojedinih dijelova.

Pas je bio u potpunosti sveden na znak, od dodataka su ga činile samo uši i rep. Odličnom animacijom ruku animatori su prikazali psa koji je trčao po cijeloj pozornici, šnjofkao djecu te lajao i zavijao. Lisica i zec bili su lutke u potpunosti izrađene od tkanine. Erika je animirala zeca koji bježi od lisice kako ga ne bi pojela, dok je Šarunas vješto animirao lukavu lisicu koja pokušava nasamariti zeca. Zec i lisica pojavljuju se u dva navrata, drugi put kada ih vidimo, dolaze bijeli, mijenjajući svoje ruho te tako prikazujući da je došla zima. Ovaj maleni detalj na zabavan je način poučio djecu o promjenama u prirodi.

Kroz cijelu predstavu mijenjaju se godišnja doba, proljeće, ljeto, jesen, zima. To možemo vidjeti po tepihu koji se prelijeva iz raznih nijansi zelene u žutu pa sve do bijele. Kako su godišnja doba prolazila, animatori su se pomicali s jednog kraja tepiha na drugi te ga putem rastvarali, pomicali i vadili skrivenu rekvizitu iz mnoštva džepića ušivenih na njemu. Kada je na samome kraju došla zima, tepih je imao sasvim drugi oblik, u tome trenutku moglo se prepoznati da je to zapravo oblik čovjeka.

Taj završni, rastvoreni oblik u potpunosti je zaokružio predstavu te povezao samoga čovjeka, ono sto mi zapravo jesmo, sa životinjama, prirodom i svijetom koji nas okružuje čineći prekrasno jedinstvo.